Početkom prosinca na poziv gospođe Rujane Bušić Srpak, direktorice Turističke zajednice Vukovarsko – srijemske županije u bajkovitom hotelu Dunav održala sam edukacije u turističkoj prezentaciji vina iločkim vinarima, ali i ostalim dionicima vinskog turizma na području Vukovarsko – srijemske županije.
Kako je vino nezaobilazan dio suživota u prekrasnoj našoj regiji Slavonija i Podunavlje sva moja očekivanja su se ispunila a neka su bila i nadmašena. Predivni domaćini, tople obiteljske vinske priče i dva dana edukacije na obalama Dunava bila su nezaboravna a isto tako i potrebita.
Naročito sam ponosna koliko je Turistička zajednica Vukovarsko – srijemske županije kroz gđu Bušić Srpak prepoznala važnost i nužnost edukacije kroz vinsko – turističku prezentaciju vina kao turističkog proizvoda destinacije i osnažila sve dionike kroz važne korake prema boljitku za cijelu zemlju kroz promociju hrane i vina te važnost integriranosti svih nas koji smo važan dio i činimo jednu cjelinu imidža Lijepe naše bez obzira koja je regija u pitanju.
Osobito me veseli suradnja sa profesionalcima koji kroz svoje djelovanje i svakodnevni pristup, angažman te ustrajnost i visoki profesionalizam grade bolje svojoj zajednici. Hvala na tome draga Rujana kao i cijelom Vašem timu.
Kroz dva dana obuke obišli smo neke od vinarskih kuća Iloka i kušali njihova vina kroz sami kontakt sa vinarima. Upoznali se sa obiteljima gdje su nas vinari toplo ugostili u svojim domovima i vinarijama. Prošli smo kroz organoleptičku analizu probranih vina služeći se stručnom vinskom terminologijom a sve sa ciljem kako bi što bolje prepoznali što je to što vino čini kvalitetnim. Naučili smo tehnike i metode s kojima se možemo služiti kako bi pojedino vino sljubili najbolje sa lokalnom hranom. Upoznali smo se sa važnošću edukacije, prezentaciji vina i ulozi konobara i sommeliera u samom ugostiteljskom objektu. Posluživanje, ophođenje prema gostima, komunikacijske vještine i naglasak na domaćim, autohtonim sortama, vinima Hrvatske, proizvođačima, sljubljivanju s jelima slavonske i srijemske kuhinje, važnost brendiranja i zajedničkog djelovanja kao neizostavni element nacionalnog identiteta Hrvatske bio je naša nit pratilja tijekom susreta.
Posjet vinarijama
Obišli smo vinariju Trs gdje nam je oko 9h otvorio vrata podruma genijalan i potpuno “svoj” enolog, Zlatko Bošnjak, zvani Đuzo, gdje smo kušali nekoliko desetaka etiketa. Moram priznati da me osvojio i ugodno iznenadio carmenere iz 2018. i 2019., crvena sorta ( najpoznatija u Bordeauxu, Médocu, kao i u Čileu, a koja se potpuno neplanirano i neočekivano pronašla u vinogradima Iloka. Po meni – iznimna! Carmenere u Iloku. Eto, i to doživih! I to kakva! Vinarija Trs proizvodi oko 27 različitih etiketa vina na 75 ha vlastitih vinograda i oko 45ha otkupljuju kroz kooperante. Linija Dekan je osobito interesantna, a cabernet franc 2016. ( premium selection) uz carmenere je bio moj favorit. Đuzo je osoba koju bih voljela još bolje upoznati da je vrijeme dozvolilo. A dozvolit će nekada, sigurna sam.
Put nas je nadalje odveo do Domagoja Buhača iz vinarije Buhač. Vinarija Buhač je jedinstvena. Često osjetim kroz život i rad kako se ljudi razmeću sa riječima i kako koriste naučene riječi koje zvuče veliko, ali ne i kroz njihove doživljaje jer ih ne razumiju i ne žive ih. Osjetim da ih nikako ne razumiju. Ne osuđujem ih, samo znam gdje pripadaju. Zašto ovo pišem? Domagoj je sve veliko. Sve iskreno. Sve svoje. On je toliko velik i poseban vinar. Bojim se da riječima ne mogu opisati njegovu veličinu i značaj za iločke, hrvatske a svjetske, a opet, naše. Toliko je jednostavan a tako svoj, autentičan. Kaže Domagoj: “Ja svako svoje vino hvalim, nema veze, zaslužuje da ga hvalim.” Kako sam samo osjetila tu rečenicu. Kako i ne bi. Domagoj uistinu živi i diše svaki svoj trenutak sa vinom. On je samo vino. On je kralj merlota. Njegov merlot iz 2012 bilo je jedno od najboljih merlota koje sam kušala u životu. Ikada. Bilo je kroz moj šesnaestogodišnji vinski život i trenutaka kada sam kušala Petrus iz Saint Emiliona koje košta nekoliko tisuća kuna i spada među najbolje merlote na svijetu. Ali, Buhačev iz 2012. je hrvatski Petrus. Od samo nekoliko desetaka kuna. Da ti izmami suzu radosnicu na lice od sreće. Hvala Domagoj što si podijelio sa nama to čudo. Svaki dom vinoljupca mora imati nekoliko kartona merlot Buhač.
Vinarija Buhač spada među one primjere čija snaga osobnosti i angažiranosti čini doživljaj boravka u Iloku nezaboravnim a sve nas vinoljupce i struku ponosnim.
Jesam li spomenula da je njegova Graševina Lisak 2021. divna? Prepuna cvjetnih i voćnih aroma, pitka, užitna i nadasve neodoljiva. Liska je najviši vrh u srijemskoj županiji, oko 296 metara.
Očekujte puno od merlota. Očekujte puno od merlota iz Iloka. Osobito obratite pozornost ako je Buhačev. Jer, on je uistinu najbolja vrijednost za novac. Ne što je naše. Nego zato što je svjetski, samo svijet još ne zna da će saznati o kakvom se vinu radi.
Dojmila me se vinarija Knezović koja njeguje seoski turizam kroz seosko turističko gospodarstvo i potpuno neočekivano iz moje perspektive, kroz ulaz u malu vinariju, vidjeh ogroman kompleks koji može primiti više od dvije stotine gostiju. Obitelj koja predviđa budućnost, a poderane tople gaće gospođe Knezović, slavonski specijalitet od dizanog tijesta koji nas je dočekao na stolu u ugrijanoj i toploj kušani, jednostavno okrepljuju dušu. Njihova bazna graševina, čija litra košta manje od trideset kuna primjer je izvrsne vrijednosti za novac.
Vinarija Papak posjeduje vinograde na najistočnijem vinogradarskom položaju Radoš. Sama vinarija je jako lijepo osmišljena čiji pogled, s koje god strane stali, pogled seže kroz vinograde. Toplo nas je dočekao enolog i vlasnik Mladen Papak, kojeg sam prepoznala još od prije iz Iločkih podruma koje sam posjetila prije nekoliko godina u svojim ranim dvadesetim. Njegova vina su izvrsna, tehnički precizna, sortno izričajna i neodoljivo pitka. Majstorski i nepogrešna uz korištenje visoke tehnologije proizvodnje. Vino Rosamal traminac iz 2015. kojeg sam kušala bio je očaravajući. Ekstraktan, dubok, kompleksan, uljast, moćan. Zadivljujući i originalan.
Ilok je najistočniji grad u Hrvatskoj i rasprostire se po obroncima Fruške gore. U Iloku se nalazi više od dvadesetak podruma i kušaonica koje određuju iločke vinske ceste i kušaonice vina.
U Iloku se i nalazi najstariji podrum Srijema iz 1470.godine, Stari podrum, dugačak stotinu metara a traminac iz 1947.poslužen je na krunidbi kraljice Elizabete II.
Površina vinograda iznosi oko 1700 ha koji se nalaze na nadmorskoj visini 200-250 metara. Najzastupljenija sorta grožđa je graševina a najpoznatija traminac.
Podunavlje je smješteno na krajnjem istočnom dijelu kontinentalne Hrvatske. Smješteno je između granice s Mađarskom na sjeveru, Dunava na istoku, obroncima Fruške gore s jugoistoka i juga. Tereni su blago valoviti s velikim platoima. Klima je kontinentalna.
Podunavlje čine vinogorja: Srijem, Erdut i Baranja koja krase predivne vinogradarske položaje. U Iloku smo imali priliku posjetiti i Radoš, najistočniji vinogradarski položaj u Hrvatskoj.
Ističem neke od njih.
Vinogradarski položaji Srijema: Principovac, Sofija, Vučedol, Vukovo, Opatovac…
Vinogradarski položaji Erduta: Aljmaš, Dalj, Lipovača, Varod, Busija…
Vinogradarski položaji Baranje: Banovo brdo, Draž, Karanac, Kneževi vinogradi, Suza, Zlatno brdo, Zmajevac, Sretni točak…
Najvažnije bijele sorte grožđa Podunavlja:
graševina
traminac
silvanac zeleni
chardonnay
pinot bijeli
pinot sivi…
Najvažnije crvene sorte grožđa:
frankovka
merlot
cabernet sauvignon…
Najvažnije vinarije za posjetiti:
Iločki podrumi, Vinarija Papak, Vinarija Dragun, Vinarija Burnaz, Vinarija Herceg, Vinarija Ivan Čobanković, Vino Buhač, Vinarija Trs, Vinarija Knezović, Vinarija Dolić – Kraljević, Vinarije Julius Stipetić, Podrumi Krešić, Vinarija Zajac, OPG Barbarić, Izvor života OPG Zelenika, Podrum Marija, Vinogrdarska kuća Goldschmidt…
Od srca se zahvaljujem gospođi Željki Kovčaliji koja je bila moj osobni vodič kroz iločke ceste i eno gastronomske priče Iloka kroz položaje Principovac, Vukovo, Radoš koji su impresivni i oduzimaju dah.
U hotelu Dunav kušala sam najbolji, apsolutno najbolji fiš. Fiš je bio savršeno balansiran, taman začinjen, smuđ je bio bez kostiju i topio se u ustima. Domaći rezanci savršeno skuhani i pripremljeni. Osoblje ljubazno, toplo i srdačno, sam restoran uredan ( kao i sobe ) i odaje besprijekoran ugođaj. Svaka čast obitelji Kovčalija. Naprosto, imate osjećaj kao da ste u nekom gradiću Austrije. Jedva čekam ponoviti odlazak u hotel Dunav, ovoga puta sa svojom obitelji kako bi i njima priuštila ovo fantastično iskustvo koje pruža sam hotel.
Uloga nas sommeliera je iznimno važna u prezentaciji Hrvatske kroz vino. Sommelieri su kao i konobari prvi u kontaktu sa gostima. Svojim znanjem, osobnim angažmanom, ljubavlju i strašću unapređujemo kulturu stola. Neprestano kroz svoj posao svaku minutu radimo na afirmaciji vina i hrane kao elementa nacionalnog identiteta, kulture i turističkog proizvoda. Kroz Pupitres godišnje prolazi stotine i stotine stranih gostiju iz svih dijelova svijeta i vodimo ih kroz vina Hrvatske. Promatram i svoje kolege koje čine slično kroz svoje djelovanje. Nije skromno niti besmisleno reći da smo sada poznati kao vinarska zemlja u svijetu vina. To potvrđuju i medalje koje naši vinari osvajaju kroz velika međunarodna natjecanja unazad nekoliko godina. Ono o čemu smo maštali i sanjali, čemu smo se borili kroz naš svakodnevni posao sada polagano i živimo. Pogledajte samo primjer smjena generacija u vinarskim obiteljima koje se događaju unazad par godina i što sve postižu. To je zapanjujuće. Pogledajte našu Istri i njihovu udrugu Vinistra koja je snažan primjer kako djelovati konkretno svojim postignućima i djelovanjima ostalim regijama Hrvatske. Pogledajte i našu Bregovitu Hrvatsku. Mlado Međimurje, čaša za pušipel, razne priredbe, izvrsne domaće proizvode… Svi mi kroz našu kulturnu baštinu, htijenje i znanje gradimo veće dobro. Uvijek je nakako trava zelenija kod susjeda. Ali, pogledajmo samo što Lijepa naša nudi. Osvrnimo se malo oko sebe. Pogledajmo tu ljepotu i mogućnosti. Što su naše vrijedne ruke do sada ostvarile i postignule. Budimo primjer jedni drugima i naprijed možemo samo zajedno kroz znanje i konkretan rad i akcije.
Na tako malo površina vinograda, svega ( nekoliko malo više ) 18 100 ha imamo više od 125 autohtonih sorti grožđa. To je naš ponos. Naš ponos su naše male obiteljske vinarije, nevjerovatne vinske priče, htijenja i napori svih nas pojedinačno, tako malih a ponosnih da radimo i proizvodimo, djelujemo kroz svoj život, proizvodimo iznimna vina i domaće delicije koja prepoznaje i vrednuje svijet oko nas. Ali, shvatimo da ne možemo sami. Kroz zajednički nastup, brendiranje, dobru organiziranost, ustrajnost, hrabrost i vjeru možemo biti poznati i priznati. Jer, to zaslužujemo. A, svojim primjerom i djelovanjem dokazujemo da i jesmo. Pomalo, ali jesmo i to postajemo. Prepoznatljivi i vidljivi.
Hrana, ljudi i vino su neizostavan dio našeg identiteta. Progovaraju kroz nas. Određuju nas. Iločki traminac, graševina, merlot, fiš, obiteljske priče, zajedništvo, način života, osobnost, trud, fokus, njihova svakodnevnica te još mnogo toga, nespomenutog, koju žive svaku sekundu svog udaha učinila je Vinske priče Srijema itekako živima, a nas ponosnima.
Ja sam samo sretna da sam bila kapljica toga. Hvala Vam.
Jelena