Prije tri godine imala sam veliku želju otvoriti Pupitres wine bar. Mjesto okupljanja zaljubljenika u vino, mjesto na kojem ću moći provoditi naše Vinske školice. Mjesto u koje, kad ljudi zađu izlaze ožarena i vesela lica od sreće.
I želja mi se ostvarila. Svi koji me prate poznaju moj put prema ostvarenju želje od samih početaka.
Pupitres poduzeće sad već broji pet punih godina poslovanja i dvije pune godine wine bara na adresi Frankopanska 1 u samom centru Zagreba. Sve sam i sva sam Pupitres. Postala idući putem.

Konobarica u dvije smjene ( tijekom božićnih domjenaka i tri smjene u komadu, ha! Beat that! ), sommelierka koja približava vina Hrvatske kroz wine tasting ljudima diljem svijeta na svim kontinentima a na ovom linku možete pročitati kako su ljudi doživjeli susret s Pupitresom https://hr.airbnb.com/experience-hosting/reviews/all , vinska učiteljica koja obožava i demistificira vino te približuje vino ljudima koji vole vino i žele naučiti više o njemu kroz deset do petnaest vinskih radionica mjesečno ( više od sedam stotina vinskih radionica). Radim sama robno –materijalno knjigovodstvo; unosim primke, radim ulazne i izlazne račune, šaljem svakodnevno ponude na e – mailove, odgovaram na razne upite ( dnevno sada zna biti i do četrdesetak mailova gdje svaki zahtijeva zaseban pristup), uređujem word press stranicu pupitres.hr( ono što sam uspijela naučiti dok ne promjene algoritme, pa tu zapnem, jer tko bi stigao na sve te tečajeve),šaljem newslettere preko Mail Chimpa i tako dalje i tako dalje. Ovo je bilo onako u jednom dahu.



E, sada ako niste spremni raditi jako naporno, strpljivo, predano, odgovorno, cijeli se dati do zadnjeg atoma sebe za svoju ostvarenu želju, nemojte željeti… Nemojte željeti ako vam ona ne donosi blagoslov, radost u svakodnevnici, onaj mali trenutak kad vam iskrica zaigra u vama i osjećate se predobro i snažno i kao da je cijeli svijet vaš od ljubavi i zahvalnosti dok, eto unosite primku – savjet, nemojte ni poželjeti. Jer putem ćete nailaziti na puno vražićaka koji će željeti ukrasti vašu želju, a ne daj Bože mogli biste se i vi pretvoriti u malog vražićka.
A kada se želja ostvari a vi gorite u svoj njenoj ljepoti učini vas jako sretnim i ispunjenim čovjekom. Ali potpuni tek postajete. Dok se želja ne rasplamsa tako žestoko i jako dok cijeli svemir ne postane vaš. Jer, on je uvijek na vašoj strani. Ne bi nikada bili ovdje gdje ste sada da nije tako. Samo treba PUNO RADITI. A oni koji kažu radi manje, a zaradi više – zvuči mudro i pametno. Ali, kad se temelji grade treba uprti svom snagom i ne posustati. I raditi od jutra do mraka, bez toga ništa dragi moji!

Nedavno mi je poznanica kroz šalu rekla “Ma, Jelena blago tebi, Vinske škole su ti stalno pune, Pupitres ti super radi. Tko to sve financira? Pomalo onako zlobno aludirajući – nema šanse da to tako dobro ide samo od sebe. ” Na što sam se samo nasmijala i pomislila: “Draga moja, ništa samo od sebe ne ide te je prekrižila i stavila na mjesto koje pripada.”
Moja želja je ostvarena i sve ide svojim tokom. Sretna sam i zadovoljna i svjesna da moram prolaziti sve ovo što prolazim svaki dan i one lijepe trenutke i one manje lijepe – jer učim, razvijam se, rastem a putem postajem div. Razaram smijehom, srčanošću i dobra sam u svom poslu. Prije bi mi bilo to neugodno izreći ( a pogotovo ovako javno napisati) a sada to tako jasno i svijesno izgovaram i osjećam veliki ponos i zahvalnost u sebi.
Zeznem nekoliko puta na dnevnoj bazi, ali brzo osvijestim pa ne postane strašno. Ali, sve je to život. Vrlo je važno da uživamo idući putem.
Trenutno se nalazim u najdivnijem ali ujedno i najzahtijevnijem razdoblju poslovanja za mene. Na početku sam napravila ogromne greške vodeći ugostiteljski objekt koje su me koštale neprospavanih noći, osjećaja nemoći, nauživala se koje kakvih strahova, vampira i zvijeri. Naplaćala kazni, poreza, prireza i ostalih ze-zea. Osjetila od zaposlenika izdaju ( radio kratko), krađu( radio jedan dan),ne dolazak na posao(radio 1 mjesec), lažna bolovanja i koje kakva čuda. Pa sam eto naučila da i to ljudi rade te da i to postoji. I da to nije ništa neobično. Ali imala sam blagoslov da su Hrvoje i Nikola i Darko s Pupitresom bili gotovo od početka,pa su mi ga pomogli graditi mojim očima.
Svi imamo ili smo imali neprospavane noći zbog posla, ali kada se osvrneš iza sebe pa vidiš rezultate i vidiš kako tvoj posao raste i izrasta i postaje siguran, ozbiljan i jako veliki ( pogotovo u tvojim očima ), ujedno osjetiš i veliki ponos i svoju snagu. Osvrneš se iza sebe i vidiš rezultate svoga mukotrpnog rada. Greške koje si činio su te osnažile, posložio si posao, s lakoćom ga obavljaš ( kako koji dan ) i sve je dobro. Jako dobro. I osjetiš mir. I jako si zahvalan.

Zaljubih se ponovno u mog supruga Darka s kojim sam više od petnaest godina jer je moja kičma u Pupitresu i jer me svaki dan dočeka s pospremljenom posteljinom i toplom večerom.
Pazi što želiš, želja će ti se ostvariti. I uistinu je tako. Radi, uči na svojim greškama, uči i na tuđim ne moraš ih uvijek ti iskusiti, okruži se ljudima koji te vole i podržavaju, daj se u sve što radiš bezrezervno, vjeruj, budi strpljiv i sanjaj što ti srce poželi. Jer sve možeš, cijeli svijet je tvoj. Vjeruj u sebe. I pripremi se na veliki rad. Neka te oplemenjuje.

Zato sada imam najdivnije goste na svijetu. A ja sam najveća sretnica, jer su neki od njih postali moji Prijatelji sa veliko P. Predivne goste koji uživaju u jazzu, u atmosferi Pupitresa, u toplini našeg doma, uživaju u vinu, dobrom pršutu, maslinovom ulju i siru. Kruhu. Uživaju sami sa sobom i sa svojim prijateljima, obiteljima. Sretni su, a ja sam sretna kad osjetim njihovo zadovoljstvo i sreću. Oni uživaju u Pupitresu. Imaju svoje najdraže mjesto. Mjesto koje je nastalo, izgradilo se i postalo čelik u mom srcu. To je moje bogatstvo.
I ispunjen, smislen i blagoslovom popraćen rad.
A sretna, zadovoljna i zahvalna i ja – Jelena Šimić Valentić,sommelierka i osnivačica Pupitresa, prvog boutiqua vinske kulture u Hrvatskoj i vlasnica wine bara u Frankopanskoj 1. Bez bogatog muža i bogatih roditelja. Postigla sve samo radom.
Neka budućnost pokaže istinu i procjeni svakoga od nas prema njegovu radu i postignućima. Sadašnjost je njihova, ali je zato budućnost – za koju sam radio – moja. -Nikola Tesla