Ne mogu započeti rečenicu, a da se ne prisjetim svoje prve vinske radionice koja je održana u Velvetu 2014. Ne mogu, a da se ne prisjetim 2012. godine kada sam u restoranu Apetit City održala svoju prvu vinsku radionicu za Udrugu Žene i vino predsjednice Sanje Muzaferije, moje prijateljice.
Ne mogu a da se ne prisjetim 2009. kada sam na poziv kolege iz Wine & Gastro Academy održala svoju prvu ikad održanu radionicu za dvadesetak polaznika u Kaptol centru.
Nije kronološki posloženo, ali emocije i sjećanja tako pristižu u ovom trenutku dok pišem. A, gle sada.
2022. je godina i ja sjedim u našem prekrasnom Pupitresu dok mi pogled bježi na zlatne balone sa brojkama 1000. Zatreperi sve. I duša i srca. Sinoć sam održala tisućitu vinsku radionicu. Obuzme me u istom trenu i osjećaj ogromne zahvalnosti ali i velike odgovornosti i malog tereta kojeg nosim u sebi. Kada kažem tereta, pomislim samo kako je kroz svih tih 1000 radionica prolazio svaki atom moje snage, kreativnosti, odgovornosti, ljubavi, ushita, zanosa, sreće i radosti. Na svakoj radionici sam dala najbolje što sam mogla i umjela u tom trenutku.
Promišljam kako nisam ona ista Jelena koja je u Velvetu i Apetitu stala pred publiku prvi puta ili sada u našem Pupitresu sinoć tisućiti put. Lijep je osjećaj nositi publiku kroz priču o vinu. Lijep je osjećaj vidjeti njihova sretna i zadovljna lica. Poseban je osjećaj kada završi vinska radionica i kada vidim izraz njihova lica i kada mi prilaze i zahvale se na njima najposebnijoj vinskoj večeri na kojoj su bili. Njihov osjećaj zadovoljstva kojim isijavaju meni puni baterije na najjače.
Vinske radionice me ne umaraju. One me pune zbog divnih ljudi koji prisustvuju na njima, daju mi nevjerovatnu snagu da se borim i stvaram dalje. Ono na što sam istinski ponosna je što nisam odustala i nikad ne odustajem. Što u svakom danu vidim novu priliku da budem još bolja i osoba i učiteljica nego što sam bila jučer.
Divno je vidjeti kako se ljudi inspiriraju nakon radionice, žele učiti još više, krenu sami istraživati svijet vina. I na taj način se stvara nevjerovatna skupina ljubitelja vina.
Vino je donijelo toliko radosti u moj život, toliko krasnih osoba. Kažu ako na prste jedne ruke nabrojiš svoje prijatelje bogat si čovjek. Meni je vino donijelo kroz moje radionice ljude koji su postali iskreni prijatelji moje obitelji. Na tome sam najviše zahvalna. Zahvalna sam na svakom našem polazniku što voli vino. Zahvalna sam na osjećaju radosti koji oni osjećaju dok uče o vinu. Zahvalna sam svim divnim ljudima koji nas preporučuju svojoj obitelji i prijateljima. Moje djelovanje proizlazi iz ljubavi prema vinu i ljudima i zahvalna sam što me vino odabralo i što živim svoj san kroz njega.
Toliko toga još imam za napisati i reći, ovaj tekst je samo jedan mali znak zahvalnosti svakom našem pratitelju i polazniku Vinske škole. Uskoro slijedi jedan tekst o radionica koje smo do sada kreirali i temama koje smo obradili.
Jelena Šimić Valentić
