Već deset godina, neposredno nakon objave rezultata Decanter World Wine Awardsa, u Pupitresu organiziram radionice na kojima vinoljupci mogu kušati hrvatska vina nagrađena najvećim priznanjima.

Kada u lipnju budu objavljeni rezultati Decanter World Wine Awardsa, hrvatska vinska scena s razlogom usmjeri pažnju na medalje, bodove i nagrađene etikete. Vinari slave uspjeh, mediji prenose rezultate, a ljubitelji vina prate tko je osvojio zlato, platinu ili, kao ove godine, Best in Show.

Mene je od početka zanimalo što se događa nakon objave rezultata i ne bi li bilo lijepo da to svaki vinoljubac koji to želi može kušati.

Medalja je važna potvrda kvalitete, ali za većinu ljudi ona ipak ostaje informacija na ekranu, popis vina i broj bodova. Zato sam 2017. godine odlučila napraviti nešto vrlo konkretno: omogućiti ljubiteljima vina da upravo ta hrvatska vina mogu i kušati, na jednom mjestu, u kratkom vremenu nakon objave rezultata, uz stručno vođenje i razgovor o tome što ih čini posebnima.

Tako je nastala radionica Decanterovi laureati.

Sedam nagrađenih vina iz 2017. uz Tomac pjenušac Amfora 2010. koji je bio među sedamdeset pet vina godine od strane Decantera 2016.

Prva radionica održana je 20. lipnja 2017. i na njoj smo kušali sedam hrvatskih vina nagrađenih najvišim priznanjima te godine: tri platine i četiri zlata. Ono što je tada bila ideja, danas je postalo desetogodišnji kontinuitet i naša autorska vinska radionica.

Već deset godina zaredom u Pupitresu, neposredno nakon objave rezultata Decanter World Wine Awardsa, organiziram radionice posvećene hrvatskim laureatima.

Taj kontinuitet mi je posebno važan jer pokazuje da ovdje nije riječ o jednoj uspješnoj večeri ili o slučajnom interesu publike, nego o projektu koji se gradio iz godine u godinu i rastao zajedno s hrvatskim vinom.

Kroz tih deset godina hrvatski su vinari na Decanteru postizali sve zapaženije rezultate, a radionice su ih pratile gotovo u stvarnom vremenu.

Godine 2018. kušali smo svih deset hrvatskih zlatnih medalja. Godine 2019. kušali smo svih sedam hrvatskih zlatnih medalja, a radionica je bila organizirana u dva termina. Godine 2020. na radionici je bilo najavljeno 14 vina — 11 zlata i tri platine. Godine 2021. radionica se održavala dva dana zaredom, 19. i 20. srpnja. U 2022. Hrvatska je osvojila tri platine i 16 zlata, tada najviše do tog trenutka, a na radionici smo kušali 14 vina. Godina 2023. donijela je rekordnih 25 hrvatskih zlatnih medalja, od kojih je za radionicu odabrano 14 vina. U 2024. kušali smo svih 11 hrvatskih zlata, a svaka radionica je bila dupkom popunjena. U 2025. Hrvatska je osvojila 14 zlata i jednu platinu, a cilj radionice bio je osigurati svih 15 nagrađenih vina za kušanje, uz mogućnost manjih izmjena ovisno o raspoloživosti vina. Istodobno se fokus dodatno produbio pa se, uz sama vina, sve više razgovaralo o stilu, terroiru i rukopisu vinara.

Zbog iznimno velikog interesa uvijek su bili predviđeni i dodatni datumi kako bih svim zainteresiranim vinoljupcima osigurala mjesto. Njima je to značilo puno!

Ove, 2026. godine, Hrvatska je ostvarila povijesni rezultat: 1 Best in Show, 5 platina i 34 zlata. Do trenutka pisanja ovog teksta već su održane dvije radionice, a od objave rezultata 17. lipnja kroz Pupitres je prošlo više od 70 ljubitelja vina koji su imali priliku kušati 26 vina nagrađenih zlatom i platinom. Interes i dalje traje, a ciklus radionica nastavlja se tijekom godine.

Važno mi je naglasiti da ovaj projekt nikada nije bio zamišljen kao obična degustacija nagrađenih etiketa. Od početka sam ga doživljavala kao priliku da se veliki međunarodni uspjeh hrvatskih vinara približi publici na konkretan i sadržajan način. Ljudi na ovim radionicama ne kušaju samo vina. Oni uspoređuju stilove, razgovaraju o sortama, pitaju zašto je određeno vino dobilo zlato, a drugo platinu, prepoznaju razlike između regija i sve više razvijaju vlastiti kriterij.

Upravo je to jedna od najvećih vrijednosti ovog desetogodišnjeg kontinuiteta.

Jelena Šimić Valentić 2017.

Tijekom godina gledala sam kako se publika mijenja i sazrijeva. Ima onih koji dolaze prvi put, ali ima i onih koji se vraćaju već godinama. Njihovo nepce se razvijalo, pitanja su postajala preciznija, a odnos prema hrvatskim vinima sve ozbiljniji. Na početku su mnogi dolazili prvenstveno kušati vina s medaljama. Danas dolaze i razumjeti ih: terroir, vinograd, stil vinifikacije, potencijal odležavanja, rukopis vinara i razloge zbog kojih je neko vino privuklo međunarodni žiri.

To mi potvrđuje da radionice imaju širu vrijednost od samog događaja. One doprinose kulturi kušanja i kulturi razumijevanja vina.

Jednako mi je važno i to što je fokus svih ovih godina ostao isti: hrvatski vinari i njihova vina. Decanterovi laureati u Pupitresu nikada nisu bili zamišljeni kao promocija mene same, nego kao platforma na kojoj se može kušati i razumjeti ono najbolje što je Hrvatska te godine pokazala na jednom od najutjecajnijih svjetskih ocjenjivanja vina.

Tomac Amfora Brut Nature 2010 bio je uvršten u Decanterov izbor 75 najuzbudljivijih vina 2016. godine.

Iza svake radionice stoji i velik organizacijski posao koji publika često ne vidi. Svake godine iznova treba pronaći vina, kontaktirati vinare, osigurati boce, uskladiti rokove i logistiku te sve pripremiti u vrlo kratkom vremenu nakon objave rezultata. Neka vina dolaze jednostavno, neka mnogo teže. Mnoga traže izravnu komunikaciju s vinarima, a distribucija često nije jednostavna. Upravo zato mi je bilo važno da ovaj projekt kroz sve godine ostane ozbiljan, uredan i dosljedan.

Važan mi je bio i princip da se prema tim vinima odnosim s poštovanjem. Iza svake medalje stoji život čovjeka koji ga je uz pomoć prirode i kreirao, ozbiljan i mukotrpan rad u vinogradu i podrumu, i upravo zato mi je uvijek bilo važno da ono što predstavljam publici bude odabrano promišljeno i predstavljeno stručno.

Danas, kada gledam deset godina unatrag, čini mi se da Decanterovi laureati više nisu samo godišnja radionica. Postali su svojevrsna kronika jednog važnog razdoblja hrvatskog vinarstva. Svaka godina ostala je zabilježena kroz vina koja su u tom trenutku predstavljala sam vrh hrvatske scene, a svaka radionica bila je prilika da se taj uspjeh ne zadrži samo u naslovima i objavama, nego da dođe do ljudi u čaši.

U tome i vidim smisao cijelog projekta.

Međunarodne medalje jesu važne, ali njihov puni smisao nastaje tek kada vino dođe do publike. Kada ga ljudi kušaju, uspoređuju, razumiju i o njemu razgovaraju. Upravo to već deset godina nastojim omogućiti u Pupitresu.

Rezultati stignu iz Londona. Njihova priča, već deset godina, nastavlja se u Zagrebu.

Jelena Šimić Valentić, sommelierka i osnivačica Pupitresa boutiqua vinske kulture