Dragi vinoljupci, prijatelji moji, HVALA VAM!

Kada vam netko kaže na vašu ideju iIi želju,koju toliko žarko želite, nije važno iz kojeg područja života se ona odnosila – NE, vi recite DA! Vjerujte u ono što vas pokreće, vjerujte svim srcem u ono što vas čini sretnim, jer sve je moguće. Sve je moguće! Samo se usudite. Ako su vaše misli i vaša djela protkana dobrim namjerama, rezultat neće izostati.

Kada sam pokrenula kampanju gdje sam prodajom poklon bonova željela prikupiti sredstva koja su mi nedostajala za uređenje prostora kojeg sam tada pronašla u centru, nitko ( osim Ane ) nije vjerovao u mene. Čak niti moj suprug,  niti prijatelji. Svi su rekli da je to nemoguće. No, nisam posustala. Vjerovala sam u sebe.

Znajući koliko polaznici vinske škole i moji prijatelji vole vinsku školu, bojala sam se iskreno samo jednog – da ne prodam i previše poklon bonova. Jer, sve to moram odraditi. Sve me to čeka. Nije da se bojim posla, nego što ako se dogodi da na vinskim školama dođu samo polaznici s poklon bonovima. Ali, ne bojim se niti toga. I tada ću im ponuditi vina u koja vjerujem, i svu svoju energiju i znanje te ljubav pretočiti u tih nekoliko sati druženja. Jer, mene vino nosi! A vino ima čarobne moći 😉 Čega da se onda bojim?

Što sam osjećala dok sam pokrenula kampanju, kako sam se pripremala, što se događalo? Želim ove rečenice zapisati da ih imam vječno pospremljene. Da ih imam i za svoga sina Luku. Kada misli da nešto ne može ili kada drugi ne vjeruju u njega – da vidi da MOŽE SVE! Samo treba pokušati, i znati da si dao sve od sebe. I treba dati sve od sebe!

 

Nakon što sam pronašla predivan prostor u centru grada – odmah sam se vidjela u njemu. Kako tamo radim, kako provodim sve svoje poslovne ideje i zamisli u tom predivnom prostoru. Kako ugošćujem svoje polaznike i goste. Kako im otvaram vrata. Napravila sam projekciju troškova i ustanovila  da mi nedostaje novac kako bih ušla u njega i opremila ga.  Točnije, nedostajalo mi je 170 000 kn.

Otišla sam do svoje banke koja mi vodi poslovanje da vidimo dali postoji kakva mogućnost kredita i gospođa koja radi u banci nije mi se javila dva tjedna. A agencija me pritiskala s odlukom hoću li uzeti prostor ili ne. U međuvremenu sam shvatila da sam se javila krivoj osobi u banci, jer ona ne vodi moje poslovanje,nego ga vodi druga gospođa koja je,  izračunala da je nemoguće da sa svojim statusom poslodavca ostvarim ikakav kredit. Jer, prošle godine poslovala sam u gubitku s oko 4000kn , a ove godine ostvaren je za isto razdoblje naspram prošle godine rast od samo 19%.

Puno sam ulagala u posao. Od marketinga, do vrhunskih vina za polaznike, predivnih prostora gdje  se održavala vinska škola, ulagala sam u sebe, svoju edukaciju u gotovo svim područjima gdje sam vidjela da sam „slaba„ a važno mi je za poslovanje. Eto, i zbog toga onih 4000 kn gubitka.

Navečer, kada sam legla u svoju fotelju i čitala knjigu, misli su mi  lutale. Ne zbog lošeg sadržaja knjige, nego jednostavno nisam htjela prihvatiti činjenicu da zbog novaca ne mogu realizirati svoj san.

ŠTO NOVAC ZNAČI U VAŠEM ŽIVOTU?

Što je to 170 000 kn? Što je novac? Nećeš ti 170 000 kn. Pa to nije niti 200 000 kn. Pa nije to milijun kuna.

Prije 11 godina kada sam došla studirati u Zagreb, nisam imala za pristojan ručak.  Ali imala sam san. Vrlo jasan. Koji je danas nakon 11 godina OSTVAREN.

Sjećam se prvog tjedna. Tražila sam stan i nikada neću zaboraviti što mi je rekao gospodin Horvat ( a danas živim u Horvatovoj) kada sam rekla: – Molim?!  Koliko tražite najam za stan?  1500 kn? A na to, gospodin Horvat je rekao – Mlada damo da li  vas zanima život ili novac? Te su mi se riječi urezale za cijeli život. Vama ću ostaviti na razmišljanje ove njegove rečenice  i koja je njihova poruka. Uhvatila sam se u koštac s njima. Zanimao me ŽIVOT!

Čitajući knjigu u fotelji, misli su lutale… Ne mogu dozvoliti da odustanem od želje i svog sna samo zbog tih novaca. Pitala sam se što mogu ponuditi svojim polaznicima vinske škole a da budu sretni i zadovoljni. Što bi njih jako razveselilo? I tako sam dobila ideju da im  ponudim da kupe poklon bon vinske škole, a ja ću im jedan pokloniti zauzvrat. Pa tko to ne bi volio, a da je doživio iskustvo vinske škole za svaki kupljeni dobiti isti gratis?

Često su me pitali u proteklih nekoliko tjedana od kud ti hrabrost? Zato, jer osjetim koliko ljudi uživaju na mojoj vinskoj školi. Osjećam koliko se opuste. Sve brige, svi problemi nestaju. Upijaju nova saznanja o vinima. Uživaju dušom i tijelom.

Nazvala sam istu večer Anu Keglović Horvat iz tvrtke Lude Ribe,  svoju PR stručnjakinju za marketnig i komunikacije. I ispričala joj svoju viziju i želju. Vidite, prije godinu dana od kada Ana i ja radimo zajedno, nisam imala novaca platiti PR stručnjaka, ali sam bila svjesna koliko mi je ona bitna ( još kad sam uvidjela koliko  je odlična), našla sam način kako da zaradim novce da si je priuštim. Nemojte sada zločeste misli… Pošten način sam našla. Odradila sam više posla kako bih zaradila pošteno novce da si priuštim poštenog stručnjaka poput nje. A znate kako je teško  nešto postići – POŠTENO!

Ana je rekla, – Jelena napravit ćemo Crowdfunding kampanju. Ne znam što mi je, ali velike stvari volim pisati velikom početnim slovom J  I tako je sve krenulo. Slušala sam njene savjete i prepustila se svemu. Vjerovala u sebe. U Anu. U vino. U divne ljude. U ljubav. U život. Vjerovala sam.

Nazvala sam svog prijatelja Gorana Hrubija,  vrhunskog fotografa i rekla mu da dođe pola sata prije vinske škole koju sam taj dan imala,  da snimimo jedan video po uputama Ane. Onaj video koji smo snimili bez pripreme i ičega ostalog,  nastao je samo pola sata   prije početka  vinske škole koju sam tada održavala pred dvadesetak polaznika.

Želja je bila prenjeti polaznicima vinske škole i prijateljima poruku što želim napraviti. Cijelo vrijeme sam vidjela za njih priliku – da mogu kupiti poklon bon vinske škole i drugi će dobiti gratis. WOW!

Win win situacija za sve.

Došao je ponedjeljak. Prvi dan kampanje. Ana je bila na godišnjem. Išla je u London, ali je svjedno prihvatila biti dio svega jer je vjerovala u mene od početka. Poslali smo obavijest na moju mailing listu i krenulo je.

Više od pedesetak  poziva na dan, tridesetak mailova, zovu prijatelji, obitelj, što se događa… Svi zovu. Mobitel punim 4 puta na dan. Sama sam cijelo vrijeme. Odgovaram svakome, pišem, razgovaram, slušam Anine upute iz Londona. Pakiram poklone, pišem račune, odgovaram na pozive, ljepim kuverte, lupam štambilje. Ispunjavam želje iz mailova… Bože, tek je prvi dan, a ja sam zatrpana.

Dani su tekli vrlo brzo. Sina Luku sam vozila ujutro u vrtić jako rano tako da bih imala više vremena. Taj tjedan nisam kuhala niti pospremala stan. Nisam se družila s prijateljima. Samo sam radila 24h. Koliko je bilo potrebno…

SVEMIR MI JE POSLAO GENIJALNU PORUKU, ZDRAVLJE JE NAJVAŽNIJE!

I tako svaki dan… U petak kada je bio zadnji dan kampanje dogodila se nevjerovatna situacija. Oko 14h prijateljica, koja živi tik do mene pokucala je na balkon. Taj dan je bio „najžešći“. Kao i onaj prvi dan – ponedjeljak. Od jutra mobitel nije prestajao zvoniti, narudžbe za poklon bonove  su samo stizale i stizale. Kaos. Pozitivan kaos. Onaj koji vas održava i daje vam poleta.

Moja prijateljica je trebala pomoć. Pokucala je na balkon i tražila tabletu protiv bolova. Shrvana. Nisam taj tren znala, ali imala je napad kamenca na bubreg. Sve sam ostavila. Poklone, mobitel, upaljeno računalo. Ništa nije bilo važno u tom trenutku. Tada mi je samo  bilo važno da joj pomognem. Da zna da nije sama i da ću joj pomoći. Da sam tu.

Navečer sam došla doma, nakon hitne, mog djeteta, njene djece, večere, uspavljivanja djece i svega… Rekla sam suprugu. Baš sam zahvalna na ovom danu. Shvatila sam da nam ništa drugo nije važno U životu nego samo naše zdravlje. Da smo zdravi. Da smo zajedno. Da smo živi. Da možemo računati jedni na druge kad nam je to potrebno. Sve drugo je nevažno.

U ovih pet dana kampanje dogodila su se čuda. Razna preispitivanja mene kao osobe.

RAČUNALA SAM NA VAS I POMOGLI STE MI

Javili su mi se anđeli. Shvatite to kako želite, ali oni zaista postoje u ljudskom obliku. Javili su mi se ljudi koji žele pomoći. To su ti anđeli. Predivni. Tu, oko nas. I pomažu mi. I dan danas su uz mene. Vrlo moćni ljudi u svojoj sferi koje ja ne poznajem. Koji samo žele pomoći i pružiti ruku, jer vjeruju u mene. Moj projekt. Jer vole ljude i jer vole pomoći. Šta to nije divno?

Javljali su se ljudi diljem svijeta. Prijatelji,poznanici, prijatelji prijatelja, ljudi dobra srca, obitelj  moja, uža i šira….

Svi.

Od New Yorka, Barcelone, Nigerije, Sudijske Arabije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, cijela naša Hrvatska, Njemačka… J

Prodano je poklon bonova malo veće vrijednosti od 120 000 kn. U samo pet dana.

Dva tjedna nakon završetka kampanje svaki dan sam provjeravala mailove, slala poklon bonove, naručivala poklone, pisala račune, prolazila sve po ne znam koji put…

Situacija je sada takva da prostor koji sam „zapikirala“ ne otpada, ali postoji jedna stavka u ugovoru koja je meni nemoguća da je realiziram. Sve i jednog  investitora u ovoj fazi stvaranja nisam prihvatila. Hvala im od srca na povjerenju i ponudi. Trenutno  TRAŽIM I  NOVI PROSTOR u centru. Moram „kliknuti“ s njim! I znam da ću ga naći. Neću odustati. Gotovo svaki dan obilazim tri, četiri lokala. Polako. Kako kaže moja odvjetnica Ivana, najlakše je potpisati ugovor. U ovom koraku nema žurbe niti pritiska.  Navečer, kada se smjestim u svoju oazu mira, zamišljam kako radim u njemu i to me čini mirnom. Sada kreiram nove radionice za jesen. Nastavljamo istim tempom kao i do sada. Od rujna kreće mjesečno između 7 i 10 vinskih radionica.

 HVALA VAM ŠTO POSTOJITE  PRIJATELJI MOJI

HVALA VAM! Hvala vam od srca što vjerujete u ljude. Hvala od srca svakome od vas koji je kupio poklon bon i bio dio ove predivne priče i ostvarenja mog sna. Hvala vam što ste pokazali i dokazali tko usitinu jeste. Hvala vam što jeste.  Što postojite. Hvala vam na svakoj riječi podrške i na svakom pozivu. Na svakoj poruci. Hvala vam što ste me učinili sretnom. Ja ću vam to vratiti. Trostruko.

Jer, svi zaslužujemo biti sretni. I voljeni.  I raditi ono što nas ispunjava i čini boljim ljudima. Vinska škola usrećuje ljude. Ima li što ljepše od toga nego da smo sretni i ispunjeni ljudi. Ljudi koji svojim zračenjem pružaju ruku drugom čovjeku. Za mene – NEMA!

Imam potrebu zahvaliti se javno ovim velikim ljudima koji su cijelo vrijeme uz mene od početka kampanje.

Hvala ti Ana iz Ludih riba što si tako iskrena i svoja. I pozitivno luda. Uz tebe se čovjek osjeća sigurno, a to je ono što je meni najvažnije. Velik si majstor u svom poslu. Ja to vidim svaki dan!

Hvala ti Ivana, prijateljice moja iz Dizajholika,  na svoj podršci i tvojoj čvrstoj ruci. Hvala na svim idejama i svom trudu koji ulažeš u moj projekt. Ti si moja osoba!

Hvala Gorane, prijatelju na svim prekrasnim fotografijama koje mi daruješ i hvala što si junački podnio stres onaj petak kad smo snimali pola sata prije vinske škole. Hvala što ovjekovječuješ sve trenutke vinske škole.

Ivica, hvala tebi. Hvala ti što postojiš, što si se stvorio niotkud i što mi te svemir poslao.  I što si me pozvao da ti ispričam svoju priču. Hvala ti što želiš pomoći. Hvala što si čovjek, prije svega!

Edi, hvala tiskari Argenta i na svim darovanim poklonima i brzinskim dostavama, najbolji ste!

Darko, mužu moj, hvala što me voliš i kad nisam svoja. A, tebi sine moj Luka, dječače moj prekrasni, hvala ti što si mene odabrao da ti budem majka. Hvala na svoj snazi  koju mi daješ. Ti si moj smisao.

Marince moja, tvoja ponuda govori koliko veliko srce imaš. Hvala ti! Neću to nikad zaboraviti.

Hvala svim investitorima koji su mi se javili i koji vjeruju u mene i žele uložiti svoj novac u moj posao. Hvala vam!

Petre, 100 000 Eura nije malen novac, ali nije to put kojim želim ići. Hvala vam od srca na velikodušnoj ponudi!

Hvala veliko svim prijateljima i polaznicima vinske škole koji ste kupili poklone. Bez vas ne bih uspjela.

Hvala donatorima, imate veliko srce! Morala sam i vama poslati poklone J

Hvala vama svima koji ste nazvali i pitali kako ti mogu pomoći. Reci mi što da napravim da ti pomognem. Hvala što ste  tražili način da vidite kako mi možete pomoći. Alma, Ankice, Monika, Ivana, Martina, ma svi vi, a vi znate koji ste to…

Hvala vam na svim porukama podrške, na svim pozivima. Imate svi neku iskricu u sebi, koja blješti. Neka uvijek gori u vama.